Ovo je šokantna istina o eksperimentu iz 90-ih: Posle 16 meseci počela je noćna mora koju naučnici nisu mogli da predvide
Dodajte Kurir u vaš Google izborU srcu arizonske pustinje nalazi se građevina koja i danas izgleda kao prizor iz naučnofantastičnog filma. Ogroman kompleks od stakla i čelika, poznat kao Biosfera 2, zamišljen je kao najveći zatvoreni ekološki sistem ikada napravljen.
Unutar njega nisu se nalazile samo laboratorije, već čitavi mali svetovi: tropska prašuma sa vodopadom visokim 25 metara,savana, pustinja sa maglom, močvara sa mangrovama i okean sa koralnim grebenom. Cilj je bio da se stvori zatvoren sistem koji može da funkcioniše bez spoljne pomoći.
Pogledajte u galeriji kako izgleda ova impozantna građevina:
Početkom devedesetih godina osmoro ljudi ušlo je u ovaj kompleks i ostalo zatvoreno dve godine. Eksperiment je trebalo da pokaže da li čovek može da opstane u potpuno izolovanom ekološkom sistemu - da sam uzgaja hranu, reciklira vodu i oslanja se na biljke za proizvodnju kiseonika.
Ambiciozan plan
Ideja je bila jednostavna samo na papiru. U praksi, Biosfera 2 trebalo je da pokaže da li je moguće veštački napraviti stabilan ekosistem koji može da podrži ljudski život.
Učesnici su sami proizvodili hranu, koristili sistem za reciklažu otpadnih voda i živeli u prostoru u kojem je svaka promena mogla da utiče na ceo sistem. Biljke su trebalo da proizvode kiseonik, mikroorganizmi da razgrađuju otpad, a različiti biomi da funkcionišu u ravnoteži.
Međutim, već posle nekoliko meseci postalo je jasno da je takvu ravnotežu veoma teško održati.
Pad kiseonika
Nakon 16 meseci, nivo kiseonika u kompleksu pao je na 14 odsto. To odgovara uslovima života na visini većoj od 3.300 metara.
Učesnici eksperimenta počeli su da osećaju posledice nedostatka kiseonika. Bili su umorni, slabi i imali simptome slične visinskoj bolesti. Istovremeno je rasla koncentracija ugljen-dioksida, što je dodatno otežavalo funkcionisanje sistema.
Problemi se nisu završili samo na ljudima. Mnoge životinje u kompleksu nisu preživele, uključujući i oprašivače koji su bili važni za opstanak biljaka. Iako su učesnici uspeli da se hrane onim što su sami proizvodili, izgubili su značajnu telesnu težinu.
Kada je u zatvoreni sistem morao da bude dodat kiseonik spolja, javnost i mediji eksperiment su brzo proglasili neuspehom.
Zašto sistem nije uspeo
Jedna od najvažnijih lekcija eksperimenta odnosila se na tlo. Bogato zemljište, koje je trebalo da omogući brži rast biljaka, imalo je neočekivan efekat.
U njemu su se intenzivno razmnožavale bakterije i gljivice koje troše kiseonik i oslobađaju ugljen-dioksid. Mlade biljke nisu mogle da proizvedu dovoljno kiseonika da nadoknade ono što su mikroorganizmi trošili.
Taj problem pokazao je koliko su mikrobi u zemljištu važni za atmosferu i koliko je teško predvideti ponašanje jednog zatvorenog ekosistema. U prirodi su takvi procesi deo ogromne i stabilne mreže odnosa, ali u veštački napravljenom sistemu svaka neravnoteža brzo postaje vidljiva.
Neuspeh ili važna lekcija
Iako je Biosfera 2 u javnosti često nazivana propalim eksperimentom, mnogi naučnici smatraju da je bila ispred svog vremena. Eksperiment nije dokazao da čovek može lako da napravi samoodrživ zatvoren svet, ali je pokazao koliko je Zemljin sistem složen.
Biosfera 2 otkrila je koliko su povezani vazduh, voda, zemljište, biljke, životinje i mikroorganizmi. Pokazala je i da stabilan ekosistem nije moguće jednostavno sastaviti od delova i očekivati da funkcioniše kao priroda.
Jedan od zaključaka bio je posebno važan: Zemlja, odnosno Biosfera 1, jedini je sistem za koji znamo da pouzdano održava ljudski život.
Ekolog Dejvid Tilman sa Univerziteta u Minesoti, nakon posete Biosferi 2, zaključio je:
„Čvrsto verujem da je ovo naša jedina planeta ikada.“
Biosfera 2 danas
Danas se Biosfera 2 više ne posmatra samo kroz prizmu eksperimenta iz devedesetih.Kompleks se koristi za naučna istraživanja klimatskih promena i ponašanja ekosistema u ekstremnim uslovima.
Naučnici u njemu proučavaju posledice suše, toplotnih talasa i zakiseljavanja okeana. Cilj je da se bolje razume kako će šume, koralni grebeni i drugi prirodni sistemi reagovati na promene koje se očekuju u budućnosti.
Video: Šta je ekologija organizama